AKTUELNO

Zoran Marjanović bio je osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora, ali je presuda ukinuta i u toku je novo suđenje.

Pevačica Jelena Krsmanović Marjanović ubijena je na današnji dan pre devet godina na nasipu u Crvenki kod Borče. Za zločin, koji je i dalje obavijen misterijom i dalje se sudi njenom mužu, Zoranu Marjanoviću.

Toga dana, 2. aprila 2016. u kasnim popodnevnim satima kao bomba je odjeknula vest da je nestala pevačica Granda. Porodica, brojni građani, meštani ali i Zoran Marjanović sate, do kasno u noć, proveli su na nasipu na kom je suprug tvrdio da je video poslednji put, kada je otišla da džogira a on sa ćerkicom ostao da je čeka. Ubrzo, na mesto nestanka stigle su i patrole policije, ali od Jelene nije bilo traga.

U ranim jutarnjim satima, Zoran Marjanović je priveden prvi put u policiju. Dok je on bio na ispitivanju, policija je pronašla telo pevačice.

- Nisam ubio svoju ženu, voleo sam Jelenu. Naša ćerka mi je najbolji svedok da se toga dana nisam odvajao od nje - rekao je posle hapšenja Zoran Marjanović a da nije kriv i da nije ubio suprugu, ponavljao je više puta tokom sudskog postupka.

Toga dana, kako je utvrđeno po svim verzijama zločina uključujući i verziju jedinog kome se do danas sudi za ubistvo, bračni par je sa ćerkicom otišao na nasip jer je Jelena želela da džogira.

Foto: Pink.rs/Privatna arhiva

Spomenik zarastao, kuća na prodaju

Zoran Marjanović godinama je redovno dolazio na mesto na kom je postavljena spomen ploča za Jelenu, kao i na groblje Zbeg na kom je sahranjena. Međutim, prošle godine prvi put se nije pojavio a grob je obišla Jelenina tetka Ljubica Markovića. Jelenina majka, podsetimo, preminula je u međuvremenu. Ni u kući u kojoj su zajedno živeli, više niko ne živi, ona je navodno stavljena na prodaju.

Zoran Marjanović tvrdi da su joj on i ćerkica krenuli u susret stazom, ali da je nije bilo. Pričao je da se uspaničio, zabrinuo da se nije onesvestila jer je bila na dijeti, počeo da je doziva, pita slučajne prolaznike da li su je videli. Kada je shvatio da je nema, pozvao je članove porodice, prijatelje, a potom njestanak prijavio policiji.

Međutim, prema optužnici po kojoj mu se i dalje sudi, pošto je prvu presudu kojom je bio osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora ukinuo Apelacioni sud, čim je Jelena krenula da trči, krenuo je sa ćerkicom za njom. Susret je bio "nemimovan" oko 17 sati. U optužnici se navodi da je, kada su se sreli, Zoran iskoristio je njeno poverenje, namamio je da se spusti do nasipa dok je ćerkicu ostavio da sama čeka na stazi, a onda je sa osam udaraca metalnim predmetom udario.

Dok je pokušavala da pobegne od muža, kako tvrdi tužilaštvo, Jeleni su spale patika i gumica za kosu.

Foto: E-Stock/NENAD MILOŠEVIĆ, privatna arhiva

- Obdukcija je pokazala da je Jelena Marjanović ubijena između 16.30 i 17.04 sati. Njen nestanak policiji je prijavljen nešto pre 20 časova i tada je policija otpočela potragu. Narednog dana, rano ujutru, Zoran je priveden prvi put u policiju, a gotovo u isto vreme pronađen je njen mobilni telefon a potom i telu u blizini kanala - podseća sagovornik Kurira.

U policiju je, osim Zorana koji je pušten pre isteka 48 sati, dovedeno i saslušano nekoliko desetina ljudi - članovi porodice, meštani, slučajni prolaznici, žena koja je čuvala koze, biciklista ali i svi stanovnici Crvenke koji su imali dosijee.

Godinu i po dana kasnije, 17. oktobra 2017. mužu ubijene pevačice ponovo su stavljene lisice na ruke. Tada je zvanično i otvorena istraga protiv njega kao izvršioca zločina. Posle sprovedene istrage optužen je da je na svirep i podmukao način ubio suprugu.

Veštak za telekomunikacije tvrdio je tokom prvog suđenja da je on svoj mobilni telefon isključio u 16.38 sati, a da ga je potom ponovo uključio u 17.04 časova i da su ga kamere snimile kako sa ćerkicom posle ponovnog uključivanja telefona nailazi iz pravca na kom je sutradan pronađeno Jelenino telo.

Pokušavala je da se odbrani

Sudski veštak, koji je svedočio o povredama Jelene Marjanović rekao je da je ona ubijena na surov i monstruozan način. - Sve povrede su joj nanete dok je još bila živa. Pokušavala je da se brani. Moguće je da je pokušala i da izađe iz kanala, ali je vraćena u njega. Sa svakim novim udarcem trpela je bol sve jačeg intenziteta, ali je osećala i veliki strah za sopstveni život - opisao je poslednje sekunde života Jelene Marjanović stručnjak.

Jelenine drugarice i rođake, tokom prvog suđenja govorile su o tome da im se ona žalila o odnosima u kući Marjanovića u Borči, u kojoj su živeli sa njegovim roditeljima, bratom, snajom i sinom iz prvog braka. Svedočili su da je govorila da "više ne može da izdrži".

- Međutim, tokom drugog suđenja, koje je počelo iznova jer je prvu presudu koja je Zoranu izrečena a kojom je bio oglašen krivim i osuđen na 40 godina zatvora ukinuo Apelacioni sud u Beogradu, one su delimično izmenile ili bar ublažile ove tvrdnje koje su ranije iznosile. "Izbledela" je i krv pronađena u automobilu Zorana Marjanovića, pošto je odbrana dostavila dokaze da se Jelena pre nego što je ubijena posekla dok je menjala gumu baš na tom automobilu, a osporili su i tvrdnje veštaka da je Zoran u vreme smrti supruge isključio svoj mobilni telefon. Konačnu reč o svemu, ipak daće sud u novoj presudi, na koju se još čeka - kaže sagovornik.

Foto: PRIVATNA ARHIVA/E-STOCK/ČASLAV VUKOJIČIĆ

Sam Zoran Marjanović o zločinu, čak ni pred sudom više ne želi da govori.

- Životom i slobodom garantujem da sam govorio istinu. Sve što imam rekao sam više puta - izjavio je kratko u martu prošle godine u Višem sudu u Beogradu Zoran Marjanović.

Sudija: Nije postosjala treća osoba

Sudija koja je donela prvu presudu kojom je Marjanović bio osuđen na maksimalnu kaznu, u obrazloženju te odluke navela je da je "jasno da treće lice nije moglo da izvrši ubistvo" jer niko nije mogao da zna da je Jelena prvo htela da trči kod Labudovog jezera, ali se zbog gužve predomislila i otišla na nasip. - Način ubistva ukazuje na to da je izvršilac prema ostećenoj imao jake emocije i da je cilj napada bilo veće nasilje od samog nanošenja povreda - navedeno je u prvoj, ukinutoj presudi.

Autor: Aleksandra Aras